Osvrt na 17. izlet: Radionica izrade drvenih kućica za ptičice
voditelj: Vladek Kenda
Subotu 22.5. proveli smo u Samoborskom gorju, kod dobro nam već znanog planinarskog doma “Cerinski Vir”, gdje su nam članovi udruge Ekosspiritus pripremili radionicu izrade drvenih kućica za ptičice i ručak. Okupivši se tradicionalno u centru Smerovišća, formirali smo timove, podijelili uloge i krenuli 30ak minuta usponom do planinarskog doma.
Tamo su već čekali Vladek, Anica, Radovan, Nadica…svi redom zaposleni, neki u kuhinji oko pripreme obroka, neki sa kosilicom po livadama Cerine, a neki pak u tradicijskom vrtu plijeveći. Posla na tom imanju zbilja uvijek ne manjka.
Vladek je inače stolar po struci, izrađuje krasan namještaj po mjeri, te je tako i mnoge drvene radove u samom planinarskom domu odradio, no i na imanju oko doma. Primjerice, predivni drveni prozori i stolovi u blagovaonici planinarskog domu njegovih su ruku djelo. Stoga je Vladek bio najpozvanija osoba da nam predstavi radionicu izrade drvenih kućica za ptičice.
Podijelili smo dječicu u 5 timova po 5-6 članova, kako bi tokom radionice svaki tim izradio po jednu kućicu i nakon toga ukrasio je po svojim željama. Vladek je na početku klincima objasnio kojim se alatima stolari služe: čemu služi čekić, pila, brus papir, ljepilo, čemu koriste kliješta, a čemu pak stolarski hoblić, pomoću kojeg se obrađuje drvo da bi bilo lijepo, glatko.
To je posebno zanimalo klince kada je Vladek počeo hoblati jednu dasku, da im pokaže kako se na taj način fino obrađuje komad daske. Više se u modernom stolarstvu ne koriste ručni alati, već su svi zapravo elektronski, što je razumljivo.
Nakon kratkog upoznavanja s osnovama stolarstva, Vladek je djeci pokazao pripremljene dijelove drvene kućice za ptičice (bočne stranice, prednju i zadnju, postolje te krov), te kako se od tih osnovnih dijelova sastavlja čitava kućica.
Potom su podijeljeni po različitim stolovima, svaki kapetan tima je dobio potreban materijal i timovi su krenuli na posao. Vladek i odrasli voditelji su pomagali svima koji su imali nedoumice kako što napraviti, no želja je bila da djeca sama istražuju i po prethodno viđenom pokušaju zalijepiti stranice u predviđene utore, te nakon toga čavlićima i čekićem učvrstiti složene stranice kućice.
Čim su sastavili kućice, djeca su krenula u ukrašavanje prema individualnim umjetničkim rješenjima, koristeći zelenu, bijelu i smeđu boju za drvo i kistiće/penzliće što su ponijeli sa sobom.
Nakon završetka posla, svaki je tim u kratkim jednominutnim prezentacijama predstavio svoj uradak svima prisutnima, kako bismo na taj način vidjeli zašto su ukrasili kako su ukrasili i što predstavlja njihova kućica.
Bilo je divnih predstavljanja u kojima su sudjelovali svi članovi tima, bilo je individualnih prezentacija, sve u svemu djeca su to izvrsno odradila pa smo svi mogli na zasluženi odmor za ručak.
Za ručak je Anica pripremila juhicu sa rezancima, pohanac, sa krumpirom i salatom. Za desert je bio domaći kompot od šljiva za sve koji su željeli probati taj delikates sa Cerine.
Nakon ručka do polaska natrag za Smerovišće djeca su uživala oko samog doma na zraku, po livadama u bezbrižnoj igri, druženju, u društvenim igrama ili samo guštajući na dekicama.
Za to je vrijeme naš Radovan vrijedno kosio livade oko samog doma, pa smo i njega morali uhvatiti našim objektivom u akciji. Za kraj, zahvalio bih se Evi i Mislavu koji su sa mnom izvukli animatorsko-voditeljski dio izleta i radionice, te naravno našem voditelju radionice Vladeku, koji nam je podijelio svoje dragocjeno znanje obrade i izrade drvenih predmeta.
Završio bih riječima koje najbolje opisuju kako smo se osjećali toga dana u srcu Samoborskog gorja, a koji citat je jedan tim djevojčica napisao na svoju kućicu za ptičice, što su je ostavili na Cerini kako bi ih zauvijek podsjećale na tu subotu:
“O kak’ lep
O kak’ lep
Nam je kraj
Ov naš kraj
SAMOBORSKI”
Antun Burić
Voditelj Dječje eko-planinarske akademije
antun.buric@gmail.com
091/9567282