Osvrt
Dragi roditelji,
Poput prošlih izleta i radionica, i ovoga puta primite nekoliko rečenica doživljaja, iskustva s našeg proteklog vikenda i radionice štrudle, koji su se meni posebno urezali u pamćenje, a vama će dobro doći kao pregled onoga što su vaša djeca prošla toga subotnjeg dana u Samoborskom gorju.
Mnogi su se pribojavali vremena, iskreno i mi sami smo razmišljali odgoditi ili ne planiranu radionicu, no na kraju nismo odustali i nije nam žao. Kao u prethodna 3 slučaja, vrijeme nas je zbilja pomazilo i osim zadnjeg dijela spuštanja do mjesta susreta s roditeljima kada smo malko pokisnuli, ostalo vrijeme subote je bio praktički normalan suh dan. Istina, zbog zahtjevnog sadržaja radionice štrudle i mokre okoline planinarskog doma nismo imali nimalo vremena za igre na otvorenom, no djeca zapravo nisu imala potrebe za tim. Krenimo redom.
Nakon okupljanja, preuzimanja djece i pregledavanja temperature svoj djeci digitalnim mjeračem (novost ovoga puta 😊), krenuli smo na 30-ominutnu šetnju do planinarskog doma Cerinski vir. Usput smo ponovili gradivo kretanja većih grupa po cesti, naseljenom dijelu, markacijama i na što sve trebamo obratiti pažnju i biti oprezni. Uvijek je jedan odrasli voditelj zajedno sa zastavom Depaka bio na čelu kolone, a drugi voditelj na samom začelju u funkciji „goniča“ ili „metle“, kako se ta osoba popularno zove kod organiziranih planinarskih grupa. Putem prema Cerini, prelazili smo dio planinarskog puta koji prolazi klizištem, gdje je montiran privremeni „mostić“ preko porušene makadamske ceste, koja se odronula prije 2 godine uslijed obilnih kiša i odronuća dijela brda. Na tom mjestu djeca su uživo mogla vidjeti i naučili osnovne stvari o klizištima, o gibanjima tla i planina, te o svemu o čemu valja pripaziti prolazeći takvim predjelima u prirodi.
Hod prema planinarskom domu Cerinski Vir
Kako se pomalo kiša počela prijetiti, požurili smo prema domu i došli taman kada se kišica počela malko jače spuštati na Samoborsko gorje. Po dolasku u dom, djeca su imala oko pola sata za obaviti sanitarne potrebe, pojesti sendvič, voće, popiti topli čaj koji su nam domaćini u planinarskom domu pripremili, kako bi okrjepljeni mogli započeti sa radionicom.
U uvodnom dijelu radionice: „Štrudle“ Radovan Librić je djecu upoznao sa divnom tradicijom branja plodova jeseni, posebice sa jabukama i generacijama koje su pripremale slastice od tog voća. Posebno poznata slastica i dan danas jest „Tenki kolač“ iliti štrudlu od jabuka, koja se stoljećima priprema u Samoborskom kraju. Djeca su čula pomalo o vrstama jabuka koje su dobivale imena o datumima sazrijevanja (prema svecima, primjerica Petrovače o blagdanu sv. Petra i Pavla), odnosno prema svome izgledu i funkciji, no najvažnija informacija koju su dobila jest da su generacijama jabuke bile zapravo pravo bogatstvo i one obitelji koje su ih imale znale su da posjeduju posebnu sreću i bogatstvo, na kojem je bila zahvalna čitava obitelj, no i susjedstvo. Danas je to našim generacijama možda teško pojmiti u doba šoping centara, no nekada su mladići samo pomoću ploda jabuke se recimo dodvoravali djevojkama, poklanjajući im taj plod iza polnoćke na Božić. Djevojke su pak od najranije dobi, od 15 ili 16 godina od svojih majki ili baka učile recepte pripreme domaćih kolača, koje su se bazirale na domaćim jabukama. Nakon zanimljivog uvodnog dijela, moglo se krenuti izradi štrudle s time da su djeca dobila zadatak od Radovana: pažljivo slušati pripremu čitavog recepta, jer će na kraju dana dobiti prazan papir na koji će trebati napisati kulinarski recept priprave „tenkog kolača“, a najbolji recept po ocjeni voditelja će dobiti glavnu nagradu: lijepu planinarsku deku.
Početkom praktičnog dijela radionice djeca su dobila domaće jabuke, koje je trebalo oguliti te naribati. Svako dijete je pokušalo okušati se u tome, naravno pod budnim oko odraslih voditelja i roditelja, jer je malim noževima trebalo oguliti plodove. Trebalo je oguliti i naribati pozamašnu količinu jabuka, kako bismo na kraju dana pošto ispečemo štrudlu svi mogli uživati u toj domaćoj deliciji.
Potom je kuharica Anica pokazala kako se priprema tijesto za jedan „protvan“ ili glinenu posudu, kako su nekada naši stari pripremali štrudle. Anica je odavala omjere, a djeca su pozorno gledala a onda svojim rukicama probala samostalno zamijesiti tijesto. Anica je pripremljene kugle tijesta nauljila i pospremila u plastične vrećice, nakon čega je tijesto tako trebalo odstajati minimalno 2 sata prije razvlačenja. Nama je ta pauza za odmaranje tijesta bila dovoljna da obavimo zajednički ručak, jer smo svi od toliko praktičnog znanja bili dobro ogladnili.
Pripremili su se stolovi, najstarija djeca su poslušno pomagala u pripremi tanjura i pribora, te se čitava grupa smjestila po timovima na svoja mjesta. Nakon zajedničke molitve koju je prije jela predvodio jedan mali DEPAK-ovac (hvala mu od srca na tome!), objedovali smo finu domaću juhicu, pohance, pire krumpir i zelje za salatu, te nakon ručka odmorili neko vrijeme prije nastavka radionice.
Priprema tijesta za štrudlu sa kuharicom Anicom
U drugom dijelu radionice nakon ručka podijelili smo se u dva tima, budući su tada u dva različita prostora planinarskog doma kuharice Anica i Nadica svaka posebno pokazivala djeci kako razvući tijesto i nadjenuti jabukama te pripremiti sve za pečenje. Nama kao voditeljima je veliko zadovoljstvo bilo gledati male dječje ručice kako razvlače tanko tijesto, kako cijede kuglice jabuka od jabučnog soka i potom posipaju tijesto s nadjevom, te onda zajednički s ostalom djecom iz grupe „rolaju“ pomoću čistog stolnjaka štrudle u finalan izgled. Zaigrane dječje okice sve su upijale u svoje znanje, tako da su dragocjeno znanje kuharica i pokreti njihovih ruku završili u dječjem pamćenju.
Valjanje tijesta i rolanje tijesta pomoću stolnjaka u štrudlu
Izvlačenje tijesta, grupa sa kuharicom Anicom
Pripremljena štrudla za pečenje, grupa sa kuharicom Nadicom
Štrudle su završile u glinenim posudama i protvanima, peć je bila spremna za pečenje, te su djeca tada pristupila pisanju svojih recepata za natjecanje, dok se štrudle ne zapeku. Komisija voditelja i roditelja koja je na kraju odlučivala o pobjednicima nije imala lagan zadatak, toliko je bilo divnih i temeljitih radova, nekih i umjetnički dotjeranih, drugih toliko preciznih kojima se ne bi posramile i neke knjige kuharice. Zaključno, komisija je izdvojila 4 recepta, od 3 curice i 1 dječaka, te posebno izdvojila uradak djevojčice iz 5. razreda i dječaka iz 7. razreda. Djevojčica se toliko potrudila i zapisala praktički sve detalje, pa ga stavljamo ovdje svima vama na uvid, kako bi pomoglo vama i vašoj djeci za pripravak ovog prvorazrednog domaćeg deserta.
Pobjednički recept štrudle
Nakon toga, zamirisala je pečena štrudla, koju je valjalo još samo posuti štaub šećerom i servirati dječici. Kada smo se zasladili, bilo je vrijeme da se pozdravimo sa domaćinima Radovanom, kuharicama Anicom i Nadicom, te Brunom i domarom Vladekom, koji su svi taj dan tvorili tim ispred planinarskog doma Cerinski vir, zadužen za sve povezano s kuhinjom i našom infrastrukturom. Ispred voditelja DEPAK-a ja sam im od srca zahvalan za još jedno toplo gostoprimstvo. Vratit ćemo se opet, vrlo skoro!
Na povratku do Smerovišća uhvatila nas je kiša, koja je počela neumoljivo padati, no mi kao svi pravi planinari imali smo pripremljenu opremu i za takve uvjete, pa smo se u miru i polako spustili do mjesta susreta sa roditeljima. Sretni da smo se svi u komadu i zdravi vratili do svojih obitelji pozdravili smo se do nekih novih susreta.
Već su neka djeca polaznici ove radionice radosno u krugu svojih obitelji prionuli pripremi štrudle odmah u nedjelju, no za tu vještinu zbilja treba dosta vježbati. Kako nam je Radovan na radionici rekao, treba puno pokušaja i pogreški prije no što izrada krene u rutinu, naše kuharice Anica i Nadica su isto trebale dosta vremena dok nisu od svojih baka i mama naučile ovu kulinarsku vještinu. Zato djeco i roditelji, samo hrabro i ustrajno!
Šaljite mi, molim vas, vaše slike pokušaja kojima ste razveselili vaše ukućane ovim kulinarskim umijećem, sve me zanima! Šaljite, kao i prošloga puta vaše dojmove, što vam se sviđa, što malo manje sviđa kako bismo drugi puta mogli biti vašoj djeci još bolji, DEPAK-u je ovo prva godina, prva generacija i mi želimo rasti s vama, potkrepljeni vašim povratnim informacijama. Hvala vam unaprijed na svakoj od njih!
Do nekog novog susreta u planini šaljem lijep pozdrav svima i ostajte svi zdravi!
Ante
antun.buric@gmail.com
091/9567282