Osvrt
Hod prema planinarskom domu Risnjak na Medvednici
Vrijeme je ponovno bilo kao naručeno, i za grupu u subotu i za grupu u nedjelju. Mikuliće i Zagreb ostavili smo u magli za sobom, te se odlučnim koracima zaputili planinarskom stazom od Talana prema domu „Risnjak“ na Medvednici. Očekivano, oba lijepa dana su izmamila mnoštvo izletnika, tako da je na ponekim dijelovima staze bilo prometnije nego nekoć u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu 😊 Nismo se time obeshrabrili i svejedno smo dolaskom na vrh kod doma pronašli sigurno mjesto na livadi i drvene stolove sa klupama, za obje grupe, obadva dana. Tada smo se u opuštenom tonu i sa rekvizitima (lopticom, frizbijem i užetom za preskakanje) mogli zabaviti do ručka. Budući je zbilja u kuhinji planinarskog doma bila iznimna gužva, na dogovoreni ručak smo malo pričekali. Kako je grupa u subotu imala skoro 30 članova, bio nam je serviran fini planinarski grah s kiselim krastavcima, a za desert domaća štrudla od sira. To jelo je jedino bilo u mogućnosti biti ponuđeno toplo takvoj većoj grupi. U nedjelju, kako je bilo ukupno osmero djece, imali smo malo više komfora za stati u red i pričekati kao svi izletnici za ručak, pa smo za djecu uspjeli „uloviti“ pečeno meso sa restanim krumpirom i djelomice s mlincima, uz zelje za salatu. U nedjelju je „grah pao“ na slatku štrudlu od jabuka, budući je taman ona bila pečena kada smo bili na redu za kupovinu u kuhinji. Mljac! Nakon odmora i slobodnih igara po ručku, čekala nas je na rasporedu radionica, tijekom koje smo malo ponovili gradivo o vodenim površinama, planinama, plodovima jeseni i desertima od prije, kao i čuli nove stvari: o šumovitosti Republike Hrvatske i drugih zemalja Europe, kao i o dostupnosti i bogatstvu izvora voda u RH, te kako u tom dijelu Hrvatska stoji u odnosu na ostatak svijeta. Djeca su dobila zanimljive statističke činjenice i žive informacije, te nakon toga praktični zadatak u manjim timovima izbrojati broj drveća na proizvoljno izabranom dijelu šume površine ukupno 100 m2. S tom vježbom željeli smo percipirati koliko otprilike je onda na kraju broj drveća na 45 % kopnene površine Republike Hrvatske, jer je taj postotak zapravo šumovitost naše države.
Plavi tim (subota) - lijevo, pogled na Zagreb u magli, i grupa od nedjelje na istom mjestu - desno
Nakon tog zadatka djeca su mogla pristupiti rješavanju malog kviza, koji im je dobro došao kao provjera znanja svega do sada naučenog na proteklih 5 radionica.
Ja sam prezadovoljan njihovom voljom za stjecanjem novih znanja i vještina, njihovim timskim radom, spontanošću i kreativnošću, bilo u komentarima ili iznalaženju rješenja.
Grupa od subote, ispod planinarskog doma, prije spuštanja za Zagreb
Grupa od nedjelje, ispod planinarskog doma, hvata prekrasan zalazak sunca za planinu
Meni će protekli vikend ostati zapamćen posebice po sljedećih nekoliko situacija, koje su me se jako dojmile:
- Situacija prva: razgovor s dvije „prvašice“, koje su mi tijekom hodanja s toliko energije prepričavale događaje iz knjiga „Hobit“ i „Gospodar prstenova“. Jednoj od njih svake večeri tata čita te knjige, pa je proteklih nekoliko mjeseci jako puno stranica već pročitao. Curke, inače sestrične su mi sve to tako gorljivo pričale da ih je bila milina slušati! Bravo za tatu! U knjigama je spas i budućnost svih nas!
- Situacija druga: čitavim putem natrag od planinarskog doma i oko planinarskog doma imali smo zadatak pokupiti papiriće i smeće, ne samo ono naše već svo ono koje nađemo po putu, jer smo mi pravi mali eko-planinari. Nažalost, mnogo smo smeća našli po putu, jer izletnici bacaju po stazi svašta: maske, maramice u velikim količinama, našli smo staklene i plastične boce, čak i potplate istrošenih tenisica, limenke, komade lima…lijepo je bilo vidjeti u nedjelju kod planinarskog doma, kada smo počeli skupljati po čitavoj livadi odbačeno smeće – kako nas izletnici, koji su lijepo sjedili oko doma – u čudu gledaju, kao da radimo neko svjetsko čudo! Nadamo se da smo im pokazali novi trend u očuvanju prirode, novo normalno, hehehe 😊 Ovdje posebno moram pohvaliti sestru i brata iz Križevaca, toliko komada smeća sakupili po putu da smo skoro napunili drugu vreću. U očima kao da su imali male senzore i oko sokolovo! Pohvale idu njihovim roditeljima, što odgajaju takve prave ekologe kojima ništa nije teško. Čestitam!
- Situacija treća: kod timskih radionica prekrasno je bilo vidjeti kapetane timova, obično su oni bili iz redova najstarije djece unutar pojedinog tima. Brinuli su za one najmlađe, primjerom vodili tim prema rješenju zadataka, ma zbilja ih je sve zajedno bio gušt promatrati! Vjerujem da su naši kapetani novi lideri hrvatske budućnosti, tu nema sumnje!
- Situacija četvrta: prilikom igre sa rekvizitima tijekom odmora u nedjelju, neka su dječica došla na zanimljivu ideju kako upotpuniti sretne trenutke bezbrižne igre: sakupila su lišće na hrpu, poput ogromnog jastuka, te se onda jedan po jedan pomalo bacala ili pak skrivala unutar te hrpe lišća. Bez brige, blizu su bili i njihovi roditelji, tako da su imali „amen“ za te akcije. No meni ih je bilo tako ugodno gledati u toj igri – djetetu je jednostavno potrebno vrlo malo prostora, prstohvat slobode u prirodi da stvori iz ničega sebi zabavu.
- Situacija peta: situacija koja se ponavlja kroz sve naše dosadašnje susrete. Djeca su toliko pristupačna, otvorena, komunikativna, uključiva kada su na zraku i u prirodi. Reakcije su vrlo spontane, tople, primjer jedan smo vidjeli najbolje i u nedjelju. Dječak koji je bio na nevezanom izletu od Depaka sa svojom bakom, djedom i majkom kod planinarskog doma, promatrajući cure i dečke u igri s loptom vrlo brzo se uključio u zajedničku igru, te su se sva djeca u kratkom vremenu upoznala. Čak nam se pridružio u radionici koja je uslijedila, te sa drugom djecom brojao drveća na kvadratnih 100 metara. Još jedan dokaz koliko je čista priroda zapravo prirodno okruženje svakog djeteta, a tako i čovjeka. Kao planinari imamo običaj pozdravljati se međusobno kada prođemo mimo drugih planinara, tom običaju učimo i djecu iz DEPAK-a. Evo, često me djeca proteklih izleta pitaju – kako to da se ljudi u planini svi pozdravljaju međusobno, nevezano jel se znaju ili ne, a u gradu, na ulici prolaze jedni pored drugih u tišini? Evo, ja im ne znam odgovoriti zašto je tako, jednostavno se u prirodi puno lakše naviknuti na neke normalne geste i situacije, koje nam u svakodnevnom životu ne izgledaju kao u planini. Vrijedi naučiti iz ovih iskustava u prirodi i pokušati promijeniti svakodnevicu, te pozdravljati svakoga na ulici, nevezano bio on susjed ili slučajni prolaznik.
Grupa od subote, silazak s planine kroz šumu
Radionica i kviz: „Vode, šumovitost i plodovi jeseni“ kod PD „Risnjak“ (subota)
Radionica i kviz: „Vode, šumovitost i plodovi jeseni“ (nedjelja)
Na kraju, velika zahvala ide mojim suvoditeljima Marijanu i Vedranu, koji su pomogli realizirati ovaj DEPAK vikend. Njihova mirnoća, asistencija djeci, uho za slušanje svih dječjih pitanja i prohtjeva bilo je dragocjeno. Hvala svoj djeci i svim obiteljima koje puštaju svoje mališane na DEPAK avanture, sa svima vama i mi rastemo i dobivamo nove ideje za neke nove pothvate ubuduće.
Najljepše se zahvaljujem svima koji mi šalju svoje slike, ali i videa mališana u akciji, u svojim domovima, gdje primjenjuju ili ponavljaju usvojene vještine na DEPAK radionicama. Sve to mi je dragocjen materijal i poticaj za sve dalje što nas očekuje.
Praktični zadatak – prebrojavanje drveća na 100 m2
Bezbrižne igre u lišću
Izlet je gotov, osmjesi su na usnama, a stvari u autima na sigurnom 😊
Što nam je u planu još do kraja godine?
- Planinarski izlet na Veliki Dol u Samoborskom gorju
- Hodačka tura po zagrebačkim bregovima i šumskim putevima: od Hrvatskog narodnog kazališta, preko Dubravkinog puta do Cmroka
- Radionica izrade tradicijskih božićnih kolača na Cerinskom viru u Samoborskom gorju
Pratimo vremensku prognozu i situaciju s pandemijom, te ćemo se uvijek oko 7 dana prije izleta javiti s točnim programom i informacijama za prijavu.
Dotad ostanite zdravi, veseli i puno pozdrava prenesite vašoj djeci, na koju možete biti ponosni kao roditelji!
Ante
antun.buric@gmail.com
091/9567282