Osvrt

Kod HNK

Prošlo je par dana od prošloga vikenda i našeg druženja po šumskim putevima Zagreb grada, pomalo su se slegli dojmovi te je najbolje vrijeme da napišem koje slovo vama roditeljima, koji niste imali privilegiju družiti se s vašom djecom, kao što sam imao ja sa svojim suvoditeljima Marijanom (oba dana) i Emanuelom (u subotu). Pa krenimo redom.

Vikend je s vremenom bio opet kao naručen – pratilo nas je cijelo vrijeme sunce, bez oblačka obadva dana, istina dosta je bilo hladno ranije ujutro ili kada je zapadalo sunce, no tijekom dana je bila zbilja milina provesti čitav dan na otvorenom. Iskoristili smo to u punom smislu riječi.

Na Cmroku

Svježi od noćnog odmora, okupili smo se na najljepšem zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske, rekli roditeljima do viđenja i krenuli u našu avanturu. Grupa u subotu je bila nešto veća i brojala 21 dijete, grupa u nedjelju upola manja i pridružilo se 11 djece. Idealno, rekli bi, jer smo Marijan i ja kao voditelji već u nedjelju bili pomalo umorni, pa nam je nešto manji broj djece toga drugog dana taman odgovarao. Na početku izleta upoznali smo dječicu sa najznačajnijim znamenitostima na tom trgu – naravno počevši s najvažnijom, možda i najljepšom institucijom Hrvatskog narodnog kazališta, preko Pravnog fakulteta, Muzičke akademije, Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatskog školskog muzeja, do Škole primijenjene umjetnosti i dizajna. Završili smo kod Zdenca života, umjetničkog djela poznatog našeg kipara Ivana Meštrovića, koji je izradio i skulpturu Povijest Hrvata ispred Pravnog fakulteta. Napunjenih moždanih vijuga svježim kulturnim i povijesnim podacima krenuli smo prema našem prvom cilju – livadama Cmroka. Da bismo došli do te prve postaje, hodali smo poznatom zagrebačkom šetnicom Dubravkinim putem. S jedne strane šuma i brda, s druge strane prekrasna dvorišta i brda koja se spuštaju sa Mesničke ulice, ova je šumska oaza idealna šetnica mnogim Zagrepčanima, koji jutra i poslijepodneva tu provode šetajući, trčeći ili vozeći bicikle. Mnoge smo sreli u ta dva dana vikenda na tom putu. Ono što je isto tako jako lijepo, po stazi je postavljeno 13 ploča sa poučnom stazom, na kojima su objašnjene korisne informacije, detalji o tom staništu, vrstama životinjskih i biljnih vrsta koje nalazimo u tom dijelu zagrebačkih šuma. Sve te informacije iz prirode i o prirodi nama su dobro došle kako bismo dječicu upoznali sa svime i pripremili za nastavak druženja sa životinjskim vrstama u Lovačkom muzeju. Po putu smo posebno detaljno obradili sljedećih pet vrsta drveća, koje nalazimo u Park šumi Tuškanac i po Dubravkinom putu: hrast kitnjak, obični grab, lipa, bukva i gorski javor. Djeca su u grubo naučila prepoznavati njihove listove i poneke plodove, saznala od kojih se drva proizvode muzički instrumenti, a od kojih parket i ostali namještaj. Dolaskom na livade Cmroka, uživali smo u kratkom odmoru, sendvičima iz ruksaka i grickalicama, voću na tim predivnim ZG livadama, na kojima generacije izletnika provode lijepe proljetne i jesenje dane, no isto tako već od kraja 19. stoljeća tu se dolaze sanjkati i skijati kada bude snijega. Sa Cmroka morali smo požuriti prema Lovačkom muzeju, jer su nas tamo u podne očekivali voditelji grupnog obilaska – u subotu gospodin Marko, a u nedjelju voditeljica muzeja gđa. Alenka Bošnjak. Došavši u prostor muzeja, raskomotili smo se, oslobodili od ruksaka i jakni, te udobno sjeli u stolice, jer je prvi dio obilaska bio rezerviran za kratku kino projekciju dokumentarnog filma o divljim životinjskim vrstama po šumama Republike Hrvatske i lovcima, koji brinu o njima u sva četiri godišnja doba.

U Lovačkom muzeju (grupa subota)

Vidjeli smo i čuli vrlo korisne i klincima neke potpuno nove informacije, poput razlike između jelena i srnjaka, košute i srne, odnosno njihovih mladunaca teleta i laneta. Eto, neki su zapravo prvi puta spoznali u životu da je iz priče o Bambiju ono malo mladunče, glavni lik priče zapravo bilo tele, a ne lane, budući je majka od Bambija bila košuta, a ne srna. Uz to, naučili smo da se jelen glasa rikom, a srnjak baukanjem, da jelen lopatar ima na završecima plosnate rogove i tako ga razlikujemo od običnog jelena itd. Čuli smo koje vrste spadaju u punorošce, a koje u šupljorošce, koji svežderi žive po hrvatskim šumama, a koji to predatori ili pak ptice. Uglavnom, ta teoretska uvertira nam je bila izvrstan uvod u praktičnom obilasku Lovačkog muzeja, u kojem su se voditelji Marko i Alenka jako trudili ispričati nam silne zanimljive i poučne priče. Malo je reći da su klinci slušali, oni su upijali sve otvorenih očiju i ušiju 😊 Imali su prilike dotaknuti preparirane životinje, postavljali su vrlo zanimljiva pitanja, okušali se u streličarstvu, tako da nam je šaptom prošlo planiranih cca 2 sata druženja u muzeju. Prilikom odlaska djeca su od voditelja Depaka na dar dobila i malene suvenire (bookmark-a) sa motivima životinja iz muzeja, s kojima mogu uljepšati knjige, pa im to može biti trajni podsjetnik na tu poslijepodnevnu avanturu.

U muzeju (grupa nedjelja dira prepariranu sovu)

Pozdravili smo se sa gostoljubivim domaćinima koji su nam „poklonili“ svoj slobodan vikend, da bismo imali organizirano stručno vodstvo. Jako smo im zahvalni za to iskustvo.

Od tih doživljaja ogladnili su mali trbuščići, pa nam je izvrsno došla planirana slana i slatka okrijepa iliti gablec na otvorenom. Gablec su nam poslužili sada već naši stari znanci – obitelj Rakić. Mama Maja i kćer Katarina pripremile su tople hot dogove u lisnatom tijestu, slane pužiće, domaće medenjake i choco-cookies, a tata Damir se brinuo za logističke usluge. Hvala im na tom gastro trenutku. Tako okrijepljeni spremni smo bili za zadnji dio našeg druženja – igru u dječjem parkiću na Tuškancu.

Gablec

Park je bio otkriće za mnogu djecu, budući se nisu mogli načuditi cool spravama, koje su zatekli tamo. Djevojčice su se ljuljale na grupnoj ljuljački neprestance, a dečki su zabavu pronašli u raznim muškim igrama, napose dodavanju frizbijem, ali i nogometu na dva mala. Evo, i mi voditelji smo se okušali u toj igri sa našim dragim Depakovcima, i mogu vam reći da me to sve vratilo u dane moga djetinjstva, odrastanja i mladosti. Trebali bismo si svi puno više pružiti takvih trenutaka u zajedničkoj igri sa radosnom dječicom.

Vrijeme je bilo da se krene natrag prema centru grada, pa smo se spremili i krenuli ulicom I. G. Kovačića prema Rokovom perivoju, spustili Aleksandrovim stubama do Dežmanove ulice, te onda produžili do Mesničke ulice i tunela kroz Grič. Prolazak kroz tunel i izlazak na Tomićevu ulicu, hodanje kroz srce centra grada preko Cvjetnog trga, pa Masarykovom do HNK-a, bila je naša završna faza. Došavši na trg kod HNK-a već nas je hvatala lagana hladnoća zalaska dana te su roditelji spremno čekali svoju dječicu. Pozdravili smo se do nekog drugog puta i svaki krenuli u svom smjeru.

Grupna ljuljača u parkiću

Poput prošlog puta, izdvojio bih nekoliko slika/situacija, koje će mi ostati urezane u trajno pamćenje, budući su zbilja dani ovog DEPAK vikenda bili vrlo sadržajni, možda i ponajviše od svih izleta do sada:

Situacija prva: fokus, slušanje, zanimanje djece – oba dana djeca su bila vrhunska, slušala su sve naše preporuke, bilo da se radilo o prelascima ceste preko zebre, bilo da se radilo o hodanju po šumskom putu ili tokom obilaska muzejske građe Lovačkog muzeja. Nije bilo niti jednog incidenta, neželjene situacije, evo ja sam sa svoje strane preponosan da do ovog 6. susreta/izleta/radionice nismo imali niti jednu jedinu neugodnu situaciju. Time je rad nama voditeljima olakšan, hvala od srca svoj dječici koja su do sada polazila naše aktivnosti!
Situacija druga: posebno me jedan dječak oduševio svojim pitanjima u Lovačkom muzeju voditeljici Alenki, kojima je pokazao svoj izniman talent za tematiku. No, on nosi u sebi i umjetnički dar, pa me isto tako obradovalo njegovo pitanje upućeno meni o detaljima DEPAK himne. Naime, prije par izleta zamolio sam ga da nam smisli himnu naših susreta i on nije to zaboravio već predano razmišlja i sklada muzičku podlogu za koju će napisati i tekst. Bravo i samo hrabro!
Situacija treća: već sam gore spomenuo nova znanja koja smo dobili u muzeju, tako su se i meni neke stvari urezale u pamćenje po prvi puta do sada u životu, pa sam eto sa 44. godine života spoznao da je mali Bambi bio zapravo tele, a ne lane 😊 Nikada nije dosta učenja!
Situacija četvrta: priča o pačetu sa četiri noge. U muzeju smo mogli vidjeti i čuti zanimljivu priču o malom pačetu koje se rodilo sa 4 noge, drugačije od drugih, poput Ružnog pačeta. Bilo je svo tužno zbog te razlike, drugi pačići su mu se rugali, no onda kada je zaplivalo u jezeru spoznalo je da može plivati brže od svih drugih, što mu je vratilo samopouzdanje. Pouka: posebnost u različitosti, priroda uvijek nagradi one hrabre i odvažne, bez obzira koliko se razlikovali ili bili drugačiji od svih drugih!
Situacija peta: povratna informacija od djece i roditelja – toliko smo već nakon ovog zadnjeg izleta, ali i prethodnih dobili pozitivnih reakcija dječice i roditelja, da smo presretni zbog toga. Slike i videa djece u akciji, sastavci djece sa dojmovima, sve je to vrlo vrijedno nama i veliki poticaj da još većom energijom nastavimo dalje. Zato za djecu, ali i odrasle pripremao puno toga novoga, koje će nas čekati na programu čim se prilike sa zdravljem malo normaliziraju.

Nogomet na dva mala gola

Hvala svoj djeci, vama roditeljima na povjerenju i svim voditeljima koji mi pomažu realizirati sve naše zamisli. Hvala obitelji Rakić koja nam je već drugi puta pomogla realizirati gablec za dječicu u prirodi. Bez njih i voditelja ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Još veća sreća po nas je kada vidimo koliko su se djeca povezala sa voditeljima, pogotovo onim mlađima, našim studentima te stalno pitaju kada će ih ponovno moći vidjeti.

Pratimo nadalje vremensku prognozu i situaciju s pandemijom, te ćemo se uvijek oko 5-7 dana prije planiranog izleta javiti s točnim programom i informacijama za prijavu. Moguće da ćemo planirane izlete i radionice koje smo najavili (Veliki Dol u Samoborskom gorju i predbožićnu radionicu izrade tradicijskih kolača) izmijeniti ili prilagoditi novonastalim okolnostima. Uskoro planiramo organizirati i hodačke turističke ture po centru Zagreba, jer smo vidjeli kako se to jako svidjelo klincima, pa bi nam to bilo idealno za ove hladnije zimske dane, naravno u nešto kraćem formatu jer je zbilja vani dosta ledeno za duži boravak.

O svim ćemo vas našim odlukama pravovremeno obavještavati.

Dotad se svi čuvajte i šaljite bilo kakve komentare, želje i pozdrave, sve ćemo ih rado primiti 😊!

Ante

antun.buric@gmail.com

091/9567282