Osvrt
Poput prošlih svih DEPAK susreta, pokušat ću na par strana sumirati moj osobni doživljaj i iskustvo ove avanture.
Vrijeme: tradicionalno za nas, opet suho, bez kiše. Možda bi nas zbilja Vakula trebao ubuduće konzultirati za svoje prognoze, da zna čovjek pouzdano kako neće kišiti 99% u dan kada DEPAK planira svoj susret 😊, to bi mu olakšalo analizu promjene vremena.
Bez šale, bilo je suho no zbilja dosta dosta hladno, očito je prilično vlage bilo u zraku, tako da su se većini sudionika pomalo nahladili prsti, iako su svi imali rukavice, šalove, kape. Ona djeca koja su slučajno zaboravila ta topla pomagala za ekstremitete ili glavu, bila su ipak zbrinuta, snašli smo se i nastojali im pomoći.
Startali smo malim upoznavanjem za jutarnje zagrijavanjem da malko razbijemo tremu novim članovima Depak skupine. Podijelismo osnovne informacije o planu dana, kako se kretati u skupini po gradskim ulicama i izlet je mogao početi. Kolo je preuzeo voditelj Marijan sa sa svojim timom na čelu, zatim Eva i Mislav u središnjem dijelu skupine, a na začelju kao gonič ili metla bila je moja malenkost sa žutim timom. Prva postaja našeg puta bio je sam Tomislavac, kod fontane u blizini Umjetničkog paviljona, gdje je Tihana po prvi puta uzela zamišljeni „mikrofon“ u ruke i započela svoju prekrasnu priču toga turističkog dana. Ne želim ovdje otkrivati sada baš sve tajne velikih majstora toga zanata, što Tihana zasigurno jest, no u Osvrtu ću se osvrnuti bar na neke detalje, koje sam ja osobno uspio čuti između fotkanja i „postanja“ na Facebook grupu Dječje eko-planinarske akademije, kako biste vi- roditelji- imali uživo prijenos našeg GPS puta. Stoga, tko još nema FB profil ili se nije pridružio toj grupi, molim trk učiniti to, pa ćete u realnom vremenu kada je to god moguće, pratiti nas na našem putovanju.
Tihana nam je ispričala pomalo o svim najznačajnijim zgradama i spomeniku na Trgu kralja Tomislava, te smo mogli čuti i o izgradnji hotela Esplanade kao potrebnog prvog hotela/prenoćišta za sve putnike poznatog vlaka „Orijent Express“ na relaciji Istanbul-Pariz. Također, čuli smo da je Umjetnički paviljon zapravo sagrađen u Budimpešti za taj grad, a onda prebačen u naš glavni grad. Ja se unaprijed ispričavam našoj stručnoj voditeljici ako sam nešto krivo čuo ili saznao, a znam da će mi vaša djeca biti dobar korektiv budući su oni velika većina vrlo pozorno čitav izlet slušali svoju turističku voditeljicu.
Slika 1: Advent u Zagrebu, paviljon Zrinjevac
Krenuli smo dalje, pored parka Josipa Jurja Strossmayera, preko paviljona na Zrinjevcu, zastali smo kod Meteorološkog stupa na Zrinjevcu, provjerili kakva je temperatura i tlak u tom trenu, te se preko glavnog zagrebačkog trga zaputili na Kaptol, do ZG Katedrale. Ispred Prvostolnice su sva ona djeca koja to još nisu znala saznala da se naša najveća hrvatska katedrala zove: Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, kojima je posvećena.
Slika 2: Na trgu ispred Katedrale
Tihana nam je pričala o neogotičkom stilu kojim je od ranog 12. stoljeća građena. Do potresa i rušenja tornjeva bila je visoka 105 metara, sada je nešto niža dok se to ne sanira i ide do 92 metra u visinu. Zagrebačku biskupiju osniva kralj Ladislav, a čitav trg ispred Katedrale nekada je bio ograđen zidinama i utvrđivao je čitav jedan mali grad Kaptol. Zadržali bismo se i duže na tom trgu no vrijeme nam je curilo a naš program je bio bogat. Spustili smo se prema Dolcu, zastali kod spomenika Petrici Kerempuhu te zaputili prema parku Opatovina, gdje je bio predviđen odmor i pravo doručkovanje djece. Kako smo malko izmijenili prvotni plan jer nam je u zanimljivoj priči proletjelo vrijeme, naši dragi Rakići su nam slanu i slatku okrjepu uručili u tom parku, gdje je zbilja bilo pregršt prostora za organizirati hranidbeni lanac. Dječica su prvo dobila „home made“ fritule, zatim male škarnicle svaki zasebno sa slanim lisnatim zvjezdicama, te slatke zalogaje u vidu medenjaka i čokoladnih muffina. Mljac!
Slika 3: Domaće fritule u parku Opatovina
Kada su pojela, dječica su sve to zalila sokom, pa smo mogli krenuti dalje u pravcu Gornjeg grada. Hvala vam na novom gastro doživljaju, dragi naši Maja, Katarina i Damir Rakić. Veselimo se vašim budućim zalogajima u našim pauzama.
Spustili smo se Tkalčićevom, zastali na Krvavom mostu gdje smo čuli o toj granici između dva mala grada Kaptola i Gradeca, slušali priču o licitarskim srcima, trajnim suvenirima grada Zagreba, te kravati, tom simbolu hrvatske mode i njezinim nastancima kao ukrasne marame.
Slika 4: Priča o licitarima, Krvavi most
Popevši se Radićevom do pred Kamenita, čuli smo legendu o Svetom Juraju koji ubija zmaja, a o zaštitnom znaku grada Kamenitim vratima i čudotvornoj slici Majke Božje, koja je preživila mnoge velike požare djeca su dobila sve detalje.
Slika 5: Učionica povijesti na otvorenom, kod Svetog Juraja u Radićevoj
Iznad Kamenitih zastali smo i kod najstarije ljekarne u gradu „K crnom orlu“, te se stupajući poput pravih vojnika (da se zagrijemo) zaputili prema Trgu Svetog Marka.
Slika 6: Iznad Kamenitih vratiju, kod najstarije gradske ljekarne
Tamo su djeca dobila informacije o znamenitim građevinama na tom predivnom starom trgu, te osnovne informacije o krasnim grbovima koji krase krov crkve Sv. Marka. Bilo je vrijeme da krenemo pored stare gradske skupštine, nekada građene i u prošla vremena prvog kazališta, gdje je izvedena i prva hrvatska opera „Ljubav i zloba“, koju je napisao Vatroslav Lisinski.
Slika 7: Kod stare gradske vijećnice
Došavši na Katarinin trg zateklo nas je ugodno društvo Zagrepčana od prije 400injak godina: Doru Krupićevu i Pavla Gregorijanca iz šenoinog „Zlatarevog zlata“, Mariju Jurić Zagorku, možda i najpoznatiju Zagrepčanku u povijesti, te na kraju i Vatroslava Lisinskog u društvu Sidonije Erdödy Rubido, koja je prva izvela glavnu rolu u njegovoj prvoj već spomenutoj hrvatskoj operi.
Slika 8: U dobrom društvo na Katarininom trgu
Nakon druženja sa tim uglednim društvom gdje su djeca od njih samih čuli najznačajnije činjenice i gdje su imala priliku postavljati im pitanja, krenuli smo dalje put kule Lotrščak da čujemo bitne stvari o njoj i o gričkome topu, zaštitniku toga dijela Gornjeg grada.
Slika 9: Pogled na grad kod kule Lotrščak
Vrijeme je bilo za povratak prema Donjem grad, te smo se stepenicama uz Uspinjaču spustili na Ilicu, pa došli ponovno do glavnog trga. Tu nam je još Tihana ispričala priču o banu Josipu Jelačiću i njegovoj važnosti za Hrvatsku, te posebno dogodovštine o kipu i konju, koji su simbol trga bana Josipa Jelačića.
Time je našem obilasku stare gradske jezgre došao kraj, vratili smo se na Tomislavca gdje su nas čekali roditelji, a djeca su žurnula što u zagraljaj njima, a što u tople automobile, da se ipak nakon više od tri sata na zraku dobro zagriju.
Nekoliko situacija sa našeg prvog po redu ZG City Toura, koje ću „ponijeti“ dalje sa sobom:
- Situacija prva: iako nisam uspio čuti sve detalje koje su djeca slušala zbog pitanja logistike, saznao sam prepuno novih informacija iz kulturne i povijesne baštine našega grada, prilagođeno dječjem uhu na vrlo zanimljiv način. Djeca su mirno i staloženo slušala, postavljala zanimljiva pitanja, među njima istakli su se neki sa zavidnim znanjem o gotovo svim znamenitostima, te bi ta djeca već sljedeći puta mogla biti pravi pomagači našoj Tihani
- Situacija druga: da se djeca malko zagriju, na trgu ispred Katedrale, Tihana je rekla djeci da čučnu i podignu se, tako da je tim malim „jinglom“ nastao krasan video uradak, kojeg možete pogledati na FB stranici Depak-a
- Situacija treća: kod Kamenitih vratiju zadržali smo se u kratkoj molitvi, dječicu sam zamolio da izmolimo Mariji molitvu Anđele čuvaru, koju su nas učile naše bake, majke pa mi je osobno bilo prekrasno čuti glasnu zajedničku molitvu grupe djece pred čudotvornom zaštitnom slikom grada Zagreba. Vrlo emotivan trenutak ovog izleta!
- Situacija četvrta: U ugodnom razgovoru sa probranim društvom na Katarininom trgu, neka su dječica bez straha imala pitanja i upadice za tako „ugledne“ goste, pa nam je svima posebno smješno bilo hrabro repliciranje jedne prvašice, nakon što je Zagroka upitala:“Ti misliš da ja nisam zbilja Marija Jurić Zagorka?“ Djevojčica je odgovorila: „Molim te lijepo, zašto bi onda bio kip tamo u Tkalčićevoj?“ Preslatko i prepametno!
- Situacija peta: Opet povratne informacije od djece i roditelja – hrabre nas, motiviraju i čine ponosnim sve emocije i doživljaji iz obiteljskim prepričavanja događaj…pa nam ih, molimo vas, nastavljajte slati…to nam je toliko slatko i neizmjerno nam je drago da smo zajedno napravili korisna iskustava vašu dječicu
Sljedeći susret zakazujemo u nedjelju 20. 12. kada ćemo se ponovno zaputiti u Lovački muzej, gdje ćemo imati pravu predbožićnu radionicu. Svi oni koji nisu s nama uspjeli biti kada smo razgledavali taj muzej, imat će priliku uz stručno vodstvo voditeljice muzeja gđe. Alenke Bošnjak razgledati životinje, a mi svi ostali ćemo za to vrijeme uživati u pravim malim kreativnim radionicama, te raditi mala iznenađenja. Predbožićni ugođaaj će biti čaroban!
Sa detaljima za nedjeljni susret javim se u prvom dijelu ovog tjedna, a vi možete nastaviti prijavljivati vašu djecu. Polazak i grupe odnosno sama cijena biti će vrlo slična ovoj zadnjoj, možda uz neku minimalnu razliku. Potvrdimo još sve ovih dana s točnim detaljima. Ostanite zdravi, svima koji su samoizolaciji i izolaciji želimo što brži izlazak, te se vidimo skoro!
Ante
antun.buric@gmail.com
091/9567282